Pjesma u nastajanju (Grubešić-Grgić)

Opet su vremena davno minula
poput stare, vjerne družine,
vrata sjećanja tiho odškrinula
i prekinula monotoniju južine.

U albumu punom požutjelih slika
svečano uvezen je pramen kose drag
o kako se živo sjećam zanesenog lika
osmijeha, ko proljetnog lahora trag.

Sjećam se i toplih usana mekih
što na mojima ostaviše pečat trajni
kojeg, pokraj uspomena dalekih,
čuvam u riznici najljepših tajni.

Ljubav što nikad nestala nije
novom se čežnjom iznova budi
i opet zanesen kao i prije
želim ti klonut na usnule grudi.

6 komentara za "Pjesma u nastajanju (Grubešić-Grgić)"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.