Na vjetru se njišu dvije male višnje
To su ona naša još nezrela zvona
Nabujala kap u predvečerje kišnje
Je li prošao tren ili sto eona.
Okrunjeni cvijećem proljeća ranog
Sjali smo u travi, nevini i sneni
Sreća je put bez puta odabranog
Govorila si tad, putujući meni.
U dlan ti je leptir utisnuo šare
Da ih čuvaš za vrijeme kakvo je danas
Jesmo li još uvijek oni što mare
Za zanjihano nebo, za druge, za nas …
Nabujala kap u predvečerje nade
Skriveni svjedok mojim čežnjama golim
I tvoju čeka da se za njom iskrade
Da te u treptaju iznova zavolim.
12 komentara za "Zanjihano nebo"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.