Umberto Eco (1932 –  2016.) talijanski  filozof, lingvist,  profesor semiotike na bolonjskom sveučilištu, vrsni poznavalac srednjovjekovnog povijesnog razdoblja, svoj prvijenac „Ime ruže“ objavio je gotovo u pedesetoj godini života.  
Naslov romana polazi od teze da su sve istine čovječanstva sadržane u knjigama. I istina će u danom trenutku naći svoj put i proširiti se sviješću čitatelja.  Ništa je ne može zaustaviti; ni labirint knjižnice u kojem se čovjek u mnoštvu ponuđenih knjiga lako izgubi, ni moć onih koji je skrivaju, ni lomače na kojima gore knjige, ni ime koje joj se daje- jer ime ne znači ništa. „Ono što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i bez imena.“*
„Ime ruže“ je filozofsko kriminalistički roman čiju je fabulu autor smjestio u srednji vijek, ali u njoj suvremeni čitatelj može otkriti  odgovore na mnoga aktualna pitanja. Roman je višeslojan i samo o čitatelju ovisi  koliko će slojeva uspjeti  otvoriti, koliko će hodnika u labirintu knjižnice uspjeti prijeći. U toj knjižnici  spava duh čovječanstva i čeka svoje vrijeme. Povremeno ova tvrđava znanja dolazi u ruke vlasti koja monopolizira znanje ili one koja negira svako postojanje ljudske spoznaje prije i poslije nje, povremeno njome upravljaju slijepci, ali razum čovječji opet iz nekog zakutka zamiriši kao ruža. Ovo je knjiga o knjigama, a knjiga uvijek svoju vrijednost gradi na već istraženom, već izgrađenom. Knjiga se može negirati i biblioteke se mogu spaliti, ali miris ruže uvijek pronalazi svoj put.
Ne smijemo zanemariti ni zabavnu ulogu romana „Ime ruže“  koji je svoje ostvarenje našao i na filmu.

Marija Juračić, prof.

Bernard de Morlas- srednjovjekovni pjesnik*