Trčala je ulicom, dok su joj se suze miješale sa kišnim kapima. Vjetar joj je lomio kišobran i lijepio mokru kosu po obrazima . Povrijeđena,iznevjerena, bježala je od boli, što dalje od  mjesta gdje je ugledala voljenog čovjeka u zagrljaju druge žene. Vrativši se ranije sa terena, gdje je snimala dokumentarnu emisiju,Nina se požurila u stan. Nadala se da će Patrik biti kod kuće. Nije ga zvala, htjela ga je iznenaditi, no iznenađena je bila ona.

Ušavši u stan, pokraj telefona je ugledala papirić sa adresom restorana . Pomislila je da je poruka ostavljena njoj .

-Možda se je Patrik čuo sa Ivanom bez mog znanja, pa mi je priredio iznenađenje!-razmišljala je Nina .

Užurbano se  istuširala, uvila kosu u punđu ,pa obukla novu haljinu, koju je kupila na putovanju .

Spuštala se  noć, sivi oblaci zaklonivši mjesec, kao da su bili navjestitelji nevolje. Poput zlokobne sjene, lijeno su se vukli nebom . Znala je gdje se nalazi restoran . Voljela je tamo jesti, jer je hrana bila odlična, a atmosfera i ambijent ugodni. Ono što je ugledala, izmijenilo je njen život. Tik pored prozora, uz plamen svijeće, sa serviranom večerom na stolu, sjedio je Patrik držeći za ruku nepoznatu crnku. Na prvi mah Nina je pomislila da se pozdravljaju, ali kada se  crnka nagnula  i utisnula svoje pretjerano crvene usnice u Patrikove, i vidjela da Patriku to godi, Nina je osjetila slabost. Držeći se za stup duboko je udahnula, zatim korak po korak prišla paru, koji se  zaljubljeno promatrao . U očaju je skinula zaručnički prsten, koji je s ponosom nosila dvije godine. Bijesna, prevarena i razočarana, utisnula je prsten u hranu na Patrikovom tanjuru  i potrčala prema izlazu.

Patrik je iznenađeno ustao kako bi pošao za njom, no crnka ga je zaustavila u toj namjeri. –Ljubavi, kamo si pojurio ? Bolje je ovako !Dobro da je saznala, prije ćeš se je riješiti!-Napučivši našminkane usnice, mazno je koketirala. Patrik je na tren osjetio kako se  dio njega odlomio i nestao poput dima. Duboko u sebi, žalio je Ninu, nije ju htio ovako povrijediti.

Nina je izbezumljeno utrčala u stan, skidajući sa sebe mokru odjeću. Na brzinu  navukla na sebe traperice i toplu crnu majicu od kašmira, pokupila dio opreme i dokumente, te zauvijek izašla iz stana, kojeg je godinama dijelila sa Patrikom . Utovarila je stvari u automobil, pa nagnuvši glavu na volan počela grčevito razmišljati. –Ne, to nije istina! To ne može biti !- pokušala je utješiti sama sebe.

Tada su joj se slike poput filma počele premotavati unatrag; Patrikovo kašnjenje, poslovni sastanci, putovanja, razni računi, koje nikada nije znao objasniti, sada su postali jasni. Uzevši mobitel  otipkala je broj.  -Halo!-čulo se  s druge strane veze. –Petra, ja sam, Nina !

-Nina, pa kako si mi ti, dušo?-veseli glas je odjekivao slušalicom .

-Petra, da li mogu doći k tebi na par dana ?-zapitala je Nina staru prijateljicu.

Petra je živjela na otoku, u prekrasnoj staroj kamenoj kući, okruženoj palmama i pjeskovitom plažom.

Kuću je naslijedila od bake.  Pošto je bila umjetnica, ovaj mirni kutak na zemlji savršeno joj je odgovarao. Satima bi sjedila na verandi ili pod palmom i slikala more. Ona i Nina, upoznale su se još u srednjoj školi i od tada postale najbolje prijateljice. Petru život nije mazio, nakon završene akademije umjetnosti, upoznala je Željka na jednoj izložbi. Ubrzo su se vjenčali. Bili su savršen par. Ubrzo nakon vjenčanja, Petra je Nini javila da će biti kuma po drugi puta, no sada krsna. Nina se radovala Petrinoj bebi. No sudbina je htjela drugačije. Pijani vozač je naletio na njih, kada su šetajući gradom prelazili kolnik. Željko je poginuo na mjestu, a Petra je izgubila bebu, u šestom mjesecu trudnoće.

Nakon izlaska iz bolnice, otišla je iz grada u bakinu kuću. U samoći , svoju je tugu kistom nanosila na platno. Vrijeme je učinilo svoje i ona se je polako oporavila.

-Pa kakvo je to pitanje? Ti me to ne moraš pitati!-veselo je odgovorila Petra.-Da li i Patrik dolazi ?

-Ne, dolazim sama ! Pričat ćemo kada dođem !-odgovorila je Nina i prekinula vezu.