Dok se Petra pripremala za novu izložbu, Nina je fotografirala otok, hodala plažom u nadi da će sresti Matea, no činilo se da u kući nema nikoga. Škure na prozorima bile su zatvorene, a velika ulazna vrata od kovanog željeza, zaključana . S Petrom nije puno razgovarala o Mateu, nije željela pokazati da je ovaj šarmantni muškarac ostavio jak dojam na nju. Nakon razočaranja koje je doživjela, odlučila je da će biti vrlo oprezna u odnosima s muškarcima, što ne znači da će ih izbjegavati.
Mateo je u to vrijeme bio u gradu gdje je u poznatoj tvrtki namještaja oduševljeno birao namještaj za kuću. Odlučio ju je dograditi i restaurirati. Kako je arhitektura bila njegova profesija, točno je znao što želi. Nacrt je već prije napravio, na svoje veliko zadovoljstvo izabrao namještaj baš po zamisli i sada još preostaje popodnevni sastanak s izvođačem radova.
Oko unutarnjeg uređenja dogovarao se i oslonio na Marijanu, svoju sestričnu. Djevojku punu posebne vedrine , šarma i unutarnje ljepote, djevojku koja ga je voljela poput brata.
Želeći urediti staru kuću, dograditi nekoliko prostorija, stvoriti dom, do prije kratkog vremena nije znao da će taj poduhvat poprimiti neke savim druge dimenzije. Sada u toj slici i zamisli nije bio sam. Od dana kada je upoznao Ninu, okosnica vizije budućnosti bila je ta divna djevojka za koju je odmah znao da je jedina žena s kojom želi provesti život. Kada god bi pomislio na nju , neka vesela iskrica bi zasvijetlila u njegovim očima.
-Hej, opet si odlutao na otok! –šaljivo ga je zadirkivala Marijana.
-Samo malo. – odgovorio je Mateo – Danas se napokon vraćam kući, nedostaje mi!
-Samo kuća? – Marijana se zabavljala zadirkujući ga i veselo se nasmija čuvši njegov duboki uzdah.
-Mala!- Mateo će veselo, zagrlivši Marijanu i uštipnuvši ju za obraz: – Pođi i ti sa mnom !
-Znaš da ne mogu, moram završiti ugovoreni posao, interijeri me čekuju . Dat ću sve od sebe da završim što prije poslove. A onda ću doći na otok i upoznati tu ljepoticu za kojom toliko uzdišeš !-Našalila se ponovo, crvenokosa djevojka.
– Obećala si mi pomoći oko unutarnjeg uređenja, znaš da u tebe imam najviše povjerenja. –doda Mateo.
–Ne brini, dvije trećine posla smo napravili kupivši sve prema tvom nacrtu . Kada izgradnja bude gotova, uređenje će ići brzo. Urediti ćemo mi tu staru damu, postati će prava ljepotica! – svečano obeća Marijana, držeći Matea ispod ruke dok su izlazili.
-Hajdemo popiti kavicu pa da ja napokon krenem prema otoku- Mateo se ogledao po terasi ne bi li ugledao prazne stolce.
Subota je bila dan za odmor. Nina je pomogla Petri u kuhinji. Napravile su lagani ručak te razgovarajući ručale na terasi, jer je unutra bilo prevruće . Nakon ručka, Petra će u grad. Noa se vratio pa ju je pozvao na nekoliko dana k sebi . – Budi mi dobra! Vraćam se brzo. Ako bilo što zatrebaš , zovi!-poput majke objašnjavala je Petra Nini.
–Dobro, dobro ! –pokorno će Nina kroz smijeh, grleći svoju prijateljicu. Ostavši sama, Nina odluči otići na plažu. Dan je bio vruć pa je voda bila pravo osvježenje. Polako je zaplivala prema stijenama koje su poput malenih otoka stršale iz vode. Nije žurila, imala je vremena na pretek i pustila je da je struja polagano nosi . Nina se popela na jednu od stijena koja je izgledala poput ploče uronjene u vodu. Ispružila se na toplom kamenu nogu uronjenih u vodu i ubrzo utonula u san .

-Kakav krasan prizor, ovako sigurno izgledaju morske sirene !-poznati je glas prekinuo njen san .
Nina je ustala .
– Hej ! Nadam se da te nisam uplašio?-gledajući Ninu, Mateo osjeti neki sladak nemir u tijelu. Raspuštena kosa i obrazi rumeni od sunca, davali su joj posebnu ljepotu.
-Ne, niste, ovaj, nisi ! – zbunjeno promuca Nina, buljeći u prekrasno muško tijelo.
Obradovan njenim pogledom koji je pratio svaki mišić na njegovom tijelu, Mateo se zagonetno smješkao .
Shvativši da je primijetio kako ga gleda, Nina pocrveni od neugode i naglo skrene pogled.
-Nadam se da nisi razočarana pogledom !- Mateo je uživao promatrajući divnu ženu i njenu očitu zbunjenost.
-Ja sam oduševljen ovim što vidim !-promrmljavši približio se Mateo, dok je Nina zinuvši od čuda uzmicala.
Nije se nadala takvim riječima, mada negdje duboko u njenoj nutrini , te su joj riječi laskale .
-Nedostajala si mi sve ove dane, jedva sam čekao da te ponovo vidim ! Nadam se da sam i ja tebi nedostajao!- pogledao ju je sa poznatim sjajem u očima . Samo zaljubljen muškarac ima takav pogled.
-Pa, jesi, nedostajao si mi!-stidljivo, poput djevojčice promuca Nina sagnuvši glavu, dok joj se kosa rasula po ramenima.
-Nina… je li to istina?- Mateo je uhvati za nadlaktice i nježno privuče k sebi .
Nina ga je zbunjeno pogledala. Njegove smaragdne oči upijale su njene, prodirući joj u dušu, otvarajući vrata jednom božanstvenom osjećaju, koji je za nju do sada bio potpuno nepoznat. Kao hipnotizirana, gledala je kako joj se smaragdi približavaju, osjetila je da tone u njih. Nešto poput lahora dodirnulo je njene usne. Prepustila se užitku, zatvorivši oči. Ponovo je ona nježna toplina obuzela njeno tijelo, uvlačeći se u svaku poru njene kože. Danas nije uzmicala, dozvolila je toplini da ju ugrije.
–Oh! Nina, oprosti ! Molim te ! –počeo se izvinjavati Mateo –Nadam se da te nisam uvrijedio, jednostavno se nisam mogao suzdržati!
Nina je, stojeći ispred njega pognute glave, zaplakala.
-Nina… ti plačeš ?! Zašto? –uplašeno ju je pogledao Mateo.
Nina nije plakala zbog uvrede, plakala je zbog spoznaje da je stranac u njoj probudio osjećaje za koje nije znala da postoje, koje nikada nije osjetila sa Patrikom . Plakala je zbog izgubljenog vremena u lažnoj ljubavi. Podigavši pogled, ugledala je zbunjenost pomiješanu sa tugom u Mateovim očima. –Mateo, molim te, samo me zagrli!- šapnuvši , polako mu se približila. Mateo nježno prisloni njenu glavu na svoje čvrste grudi, zagrli je svojim snažnim rukama, nježno je milujući po kosi i golim leđima.
–Hvala ti !-prošaputala je ponovo.
-Zašto Nina? –zbunjeno ju je pogledao Mateo i lagano odvojio od sebe.
-Oslobodio si me osjećaje krivnje, s kojim sam se borila sve ovo vrijeme, misleći da u meni nema ničega što bi moglo probuditi strast u muškarcu. Mislila sam da sam prazna , da sam ja uzrok zbog kojeg je Patrik pronašao drugu!
-Patrik ?! –iznenađeno ju je pogledao Mateo .
– Da, Patrik! Tako se zvao moj bivši zaručnik, koji me ostavio zbog druge. – otvarala je dušu Nina .
–Budala!- pomalo ljutito promrmlja za sebe Mateo – Tebe ostaviti zbog druge, zar je on normalan ? -Ne znam, nešto nije valjalo sa nama , a ja sam mislila da ga volim i da je ono što smo imali bila ljubav. Sada vidim da sam živjela u zabludi !- Oči su joj bile pune suza . Mateo ih je brisao svojim nježnim poljupcima.
–Dokazat ću ti da ti nisi bila kriva!-promuklo je mrmljao Mateo između poljubaca, dok mu se Nina prepuštala , osjećajući da joj nutrina izgara od strasti. Mateo ju je polako vodio do određenih granica i vraćao nazad. Nije ju htio povrijediti, nikako nije želio vidjeti ponovo suze u njenim očima. Želio ju je zaštiti svojim poljupcima, istjerati svu tugu i bol koju je doživjela. Zna da to mora uraditi, ali polako.
Sunce se polako spuštalo na zapad, njegova rumena kugla zaranjala je sve dublje u tirkizno more. Nebo se prelijevalo ružičastom i narančastom bojom , dok su Mateo i Nina, lagano plivali prema obali.