Hej, lutalico!- povikala je Petra srdačno dočekavši Ninu koja je doslovno utrčala u boravak . –Stani malo, daj da te dobro promotrim! -Petra je promatrala prijateljicu zagonetno se smiješeći. -Da čujem, što ili tko je uzrok tome da si procvala poput pupoljka u proljeće u tako kratko vrijeme? Pa ti prštiš pozitivnom energijom, naprosto blistaš, hajde, pričaj, hoću znati sve detalje!
Petra je nestrpljivo lupkala prstima po čaši. Dobro je poznavala svoju prijateljicu, znala je da će čuti lijepe vijesti. Nini je pak bilo malo neugodno, bojala se što će Petra reći na sve to što će joj iskreno ispričati. Ta kome će se potpuno otvoriti ako ne najboljoj prijateljici.

–Petra, znaš, možda ćeš se iznenaditi, bila sam kod Matea. Pozvao me je da vidim kuću i da mu dam poneki savjet oko uređenja. -Nina je naglo pocrvenjela, sjetivši se proteklih sati u Mateovoj kući .
-Opa! Što je to mila moja? Crveni obrazi ? Što li si zgriješila…Ha, baš sam luda. Pa to je ljubav! Nina… ti i Mateo… dušo draga pa to je divno!-iskreno se obradovala Petra.
– Da, Mateo ! Shvatili smo da smo zaljubljeni, dapače, da se volimo.- Iskreno joj prizna Nina .
–Too! –Petra nije krila veselje i zavrti Ninu u plesnom okretu.- Nina, moja velika želja je bila da vas spojim, ali ste me preduhitrili. Tako sam sretna, tako se radujem zbog tebe, zbog vas!-Petra se spontano, istinski radovala . Uzela je mobitel i otipkala broj.
–Lopove, budući da si ukrao srce mojoj prijateljici , red je da to platiš dobrim vinom i svečanom večerom ! –Petra!- uzviknula je Nina, tobože koreći prijateljicu kroz smijeh . –U redu, čekamo te!- odgovorila je Petra nakon poduže šutnje, Mateu . Nina draga, još samo jedan poziv! – Ljubavi, imam radosnu vijest, naši su se klinci zaljubili, a ja nisam imala prste u tome! – smijala se . Noa je, bilo je očito, s druge strane nešto veselo odgovarao. – Noa vam čestita od srca.-prenijela je poruku Petra.
–Hvala !- Nina je bila sretna vidjevši s kakvim oduševljenjem Petra dijeli njezinu sreću.
–U redu, čekamo te. Pazi kako voziš !- Upozoravala je Petra Nou.
-Nina , Noa dolazi sutra po slike za galeriju. Moramo sve pripremiti za izložbu, nadamo se dobroj prodaji. Ako bude sreće kao u Beču, uzimam odmor na duže vrijeme. Imam još samo jednu naručenu sliku i to bi bilo to . Morat ću te ostaviti opet samu, ali sada ti više nisi sama, tu je moj prijatelj .-zadirkivala je Petra. Mateo se pojavio na vratima, sa bombonijerom, bocom vina i velikim buketom cvijeća u rukama. –Može li mi tko pomoći s ovime?-tobože umornim glasom, molio je . Petra je uzela vino i bombonijeru. –Mislim da je ovo za mene! Cvijeće stavi u veliku vazu na stolu.
Prvo nalij vodu! – šalila se Petra je otvarajući vino .-Djeco, prijatelji moji najdraži, nazdravimo za vašu ljubav, neka vječno traje ! – Mateo i Nina su nazdravili s svojom prijateljicom .
No, Mateo nije htio da sve ostane na zdravici.
– Drage moje ovo je veliki događaj koji bitno mijenja moj život, lijepo se dotjerajte, vodim vas na pravu svečanu večeru u najbolji restoran. -Večer su proveli i ugodnom druženju i šali . Mateo je cijelu večer pričao viceve i šaljive događaje. Poslije ponoći, društvo je pošlo na počinak . Nina je na odlasku nježno poljubila Matea  i poželjela mu laku noć.
Rano ujutro, Noa je parkirao svoj automobil ispred Petrine kuće. Ona ga je dočekala sa šalicom vruće kave. Popili su kavu i pažljivo spakirali slike. Nina je za to vrijeme napravila doručak. Nakon doručka, Petra i Noa su krenuli na put. Ostavši sama, pospremila je stol i oprala prljavo posuđe.
Željela je malo pospremiti kuću dok nema Petre. Oprala je posteljinu i zavjese, obrisala prašinu s polica. Htjela je napraviti reda i u ateljeu, no vrata su bila zaključana. Ninu je to iznenadilo, jer Petra nikada nije zaključavala tu prostoriju. –Možda ju je Noa nehotice zaključao.- razmišljala je. Dan joj je proletio, a večer je bila rezervirana za Matea. Nakon Petrinog odlaska, Nina i Mateo su provodili zajedno svaki slobodan trenutak. Uživali su jedno u drugome. Dane su provodili kod Matea u kući ili na plaži. Nina je uživala kuhajući omiljena im jela, a navečer bi sjedili na verandi i uživali u svježem noćnom zraku nakon toplog dana. Čavrljali su, smijali se, onda utihnuli i promatrali u tišini prekrasan zalazak sunca držeći se za ruke, duboko svjesni svjesni sreće koja ih je dotakla.
Tišinu iznenada prekinu zvonjava Nininog mobitela. Kada se javila, začu poznati glas šefa. Bio je zabrinut i pomalo uzrujan.
-Nina dušo, molim te, vrati se što prije , hitno te trebam. Tvoj kolega je bolestan , a nitko osim tebe ga ne može zamijeniti. Hitno trebamo fotoreportera.
-Gdje se radi reportaža?- zapitala je Nina šefa.
–Dođi u ured, sve ću ti objasniti. Reportažu snimamo u Italiji. Tamo smo dva tjedna. Nina, ako za Boga znaš, spašavaj! Ovo mi je jako važno !- Uzdahnula je slušajući šefov molećiv glas i reagirala kao prava odgovorna profesionalna osoba.
–U redu, kada da dođem ?
–Odgovara li ti za dva dana? – predložio joj je šef.
–Dobro, doći ću. Ne brini se! –Nina je prekinula vezu i duboko udahnula. Mateo ju je netremice promatrao.
– Što se dogodilo?-znatiželjno upita .
–Moram na dva tjedna u Italiju, snimamo neku važnu reportažu. Kolega je bolestan, a nema ga tko zamijeniti osim mene.
Za dva dana moram biti u uredu, a onda za Italiju… Vjeruj mi, u grad mi se ni malo ne odlazi. Taj grad je za mene postao \”crna rupa\”, –Osjetio je težinu u njezinom glasu.
–Ljubavi , grad nije kriv što u njemu žive pogrešni ljudi. Za to što se u tvom životu našao tip poput Patrika, ne možeš kriviti grad. – tješio ju je Mateo milujući je nježno. Rukom joj je blago gladio kosu što joj je tako godilo i smirilo je.
–Znam ja to sve, ali… Znaš, osjećam neku nelagodu, kao da mi nešto govori da ne idem !
– Ne brini ljubavi, dva tjedna će brzo proći. Ja ovaj tjedan imam puno obveza oko kuće, dolaze i zidari, tako da će biti posla. Kada se vratiš , kuća će biti kao nova . Hajde, pa nije Italija na Marsu. Imamo telefone pa ćemo se čuti u slobodno vrijeme.- Mateo je pokušavao razbiti Nininu tjeskobu, ali ona se i dalje čudno osjećala.