Bijaše jednom jedan slavni konj
vjekovima već pamti ga Rim,
od cara pametniji i ne bi on krnj
u cijelom Carstvu podig’o je dim.

Bijele dlake, plemenita roda,
dugih nogu i guste grive
u njoj dijamanti – to je bila moda,
a on ne imade primisli krive.

Izdržljiv, brz, hrabar i lijep
nije se plašio ni svoje sjene
sve je vidio – nije bio slijep,
i svladavao je svakojake terene.

I to divno grlo bješe dika caru ”Ludom”
mislio je on – politika mu je u krvi,
i naumi ga u Senatu imenovat konzulom
jer za tu poziciju bi konj – bio izbor pravi!

Al’ Incitatus htjede samo malo zobi
i zelene trave da uživa u slobodi,
a zadese ga, jadnog, nesretne kobi
i u povijest uđe po carevoj nezgodi.