zeleno sunce
Čovjekova humanost guši se bez dovoljno slobode.
Načeti su dijelovi života gdje se odvija tek dio fotosinteze,
Sunce nas puni energijom Boga koji je Bio, Bit će.
U našim molekulama noći ostaje sva kemija koja je
Potrebna da zauzdamo dragocjenu ustreptalost što spava
Laganim snom u kutu labirinta znanog beduinima,
Pješčanim kamenčićima, pčelama što se pripremaju
Za slijetanje na cvjetove bagrema.
Vodom-(bez koje nema uznesenja na ovaj svijet)
”vješti mudraci znaju nabolje” i ugljičnog dioksida nastaju šećeri
Koji nam slade život, šećeri bez kojega nema naše zelene boje
Kojim sjaji sjena naše duše.
Ideja je da čovjek luta kao prvoga dana kada je pripitomio
Zumbul i pupoljke ruže, i (mehanizam što se pokreće snagom krvi)
Krletka je otvorena, vrata su natopljena smolom jednog bora
Što sjeo je na kamen spoticanja
Morao se odmoriti nakon traganja pustinjom za svojim hladom
Bacio sam kockice kao pravi kockar, ne žudim za ostvarenjem pobjede.
Zapalio cigaretu, u žilama mi se miješaju nikotin i izgorjele pjesme.
Ne molim se da budem rođen kao imena vrijedna prilika,
Dovoljan mi je njen treptaj trepavicama, znat ću
Ponovo ću je sresti, koliko god Bog se naljutio na mene,
Natjerao me da se vraćam istim putovima poroka,
U novi život, ka njoj dobrostivoj, što čezne za mnom.
9 komentara za "zeleno sunce"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.