Još danas ili je to možda bilo jučer

plovili smo niz zelenu rijeku punu virova

osjećam pored sebe sve

ili to poplavljene uspomene

zatiru preostale sne

je li duša tvoja prerano umrla

bez otpora, rasplinuta

dok gledam plačljivo nebo

sve mi se u glavi muti

lastavice što kruže nebom, dotiču se krilima

dolaze li ili odlaze, ne znam

ludim li?

vidim u kutu sobe aveti

s tišinom mrtvom prekrivenu tamu

vidim sebe podijeljenu, od sebe odijeljenu

dok čekam

da izustiš, šapneš,

ne iz neke potrebe, nehotice barem

moje ime

u dušu se uvlače

odbjegle Sibirske zime

strepim ili ludim,

ne razaznajem danas od jučer, jučer od sutra

južina me ubija ovog jutra.