To što pišem o tebi da te nema
nije to poezija, samo su riječi
klonule
ne zamjeri kada sklanjam pogled
sa prazne stolice
jer nad njom sjenovita loza
previše šušti
ako zamijetim poznate stope u bijelom pijesku
i ne osvrnem se
oprosti
svud oko sebe tragove slutim,
to što pišem da te nema više
dok nebo dugu razodijeva
i ne znam
je li ti hladno
među zvijezdama koje gore
ni tko ti previja misli
i rane koje bole
prekrit ću bijelom svilom sjećanja
da iz jauka cvjetove djetinjstva
barem
otrgnem.
6 komentara za "Tebe nema"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.