U luđačku košulju oblačiš noći
taknutu dušu rukavom stežeš
ostalu svjetlost u čvor
na leđima križaš i vežeš,
na rubu ponora sve ostavljaš
bezglasne usne da ne zbore
ali su oči ostale žive
sa dubinom se mračnom bore,
sa svakom zvijezdom nebo jača
dodiruje vrele krugove pakla
vezanoj halji pucaju niti
što ih je tvoja ruka takla.
5 komentara za "Krugovi pakla"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.