S njemačkog prevela Mihovila Walner Pasarić

Moj stari školski prijatelj najavio nam je posjet. Nismo se vidjeli od školskih dana, a prošlo je  od tada otprilike dvadeset godina. Moja se supruga razveselila što će upoznati čovjeka koji je sa mnom grijao školsku klupu.
Donijela je iz kuhinje i podruma najbolje što smo imali, očistila finu srebrninu ,  ukrasila stol svijećama i cvijećem.  Pa radi se o mom školskom kolegi!

Doveo sam ga u sobu.
„Predstavljam ti moju suprugu“, rekao sam.
„Drago mi je“, promrmljao je ne gledajući je.
„A ti?“, pitao sam.“Još se nisi oženio?“
„Takvu grešku nisam napravio. Staviti si okove na noge. Ali zato sam si priuštio automobil.“
„Auto zamjenjuje ženu?“
Odmahnuo je rukom kao da moje glupo pitanje ne zaslužuje odgovor. No, ipak je odgovorio:“ Ne govori gluposti. Sportski automobil je jeftiniji od bilo koje supruge, a pruža ti više zadovoljstva…. Ako auto držiš u štali, ne košta baš ništa. Žena cijelog dana ne zatvara usta. I kada auto jednog dana  ostari , a karoserija mu počne kloparati, možeš ga zamijeniti novim. Možeš li to učiniti sa svojom ženom?“
Pogledao sam suprugu i nijemo je zamolio za razumijevanje.

Sjeli smo za stol.
„Želite li jaja?“ pitala je moja supruga.
„Jesu li svježa?“
„Potpuno svježa.“
„Kokoši ne nesu u ovo doba godine, a to biste vi kao dobra domaćica trebali znati. Imate li možda domaću salatu od haringe?“
„Nažalost ne.“
Moj školski drug je kimnuo glavom samozadovoljno kao da je očekivao takav odgovor. Lupio je šakom o stol.
„Ovdje kao i posvuda! Nigdje ne možeš dobiti salatu od haringe.  Jer to zahtijeva malo više rada, a drage bi damice uprljale lakirane nokte…. No, nema veze. Jedimo što ima.“
Napunio je tanjur mesom, a pri tom je gunđao:“Ne izgledaš dobro, staro momče! Ostario si mnogo više od mene, a sve ti je to zbog glupog braka.“
Moja je supruga ustala: „Gospoda će mi oprostiti“, i već je napustila sobu.
„Što to treba značiti? Zar mora nešto obaviti u kuhinji? Prava dama to mora pripremiti unaprijed. Ne diže se od stola.“
„Oprosti joj, molim te“, rekao sam.
Pogledao je ka vratima, nagnuo se k meni i šapnuo:“ Tvoja mi se žena ni malo ne sviđa.“
Na deset maraka kazne, koju je sud odredio da moram platiti, jer sam, bez ikakva povoda odalamio starog školskog kolegu, dodao sam još deset maraka i poklonio ih prosjaku na ulici. Mislio sam da je deset maraka premalo za stvarno zadovoljstvo koje sam pri svom činu osjetio.