ogledalo veliko kristalno
u njemu draga se moja ogleda
bijelim cvijećem kosu je saplela
bijelom svilom tijelo pokrila
mog odraza u zrcalu nema
.
od usuda proklet
lud od vremena
od ljudi prognan
bolestan od žudnje
sam i samotan
od puta prašan
memljiv i strašan
latice bijele sa cvijeća otkidam
.
Ne vidi me draga moja
ne osjeća me mila moja
samo otkucaje rascijepljena srca sluša
i misli
to sat stari njeno vrijeme odnosi
to noć mrka neke sjene nosi
i umire
7 komentara za "To samo noć umire"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.