Srno moja, vječno usnula u cvijećuna kojem je oblaku tvoje stope tragevo tu sam, opet i palim ti svijećuvidiš da ko prije i sada sam drag.Volio bih da si mi u kriluda te ljubim kao goru rosada po mome ustreptalom bilupadne tvoja injem prošarana kosa.Da u sumrak prepun tihe čežnjesa bijelih ti grudi slutim ljubav samui da sanjive ti blage oči nježnebljesnu grijehom kroz usnulu tamu.Da nagim te tijelom zagrijem do vrenjada te štitim od studeni ljuteda bez smrtnoga života, bez mrenjakao anđeo opet uđem u te.Srno moja, vječno usnula u cvijećuna kojem je oblaku tvoje stope tragevo tu sam, opet i palim ti svijećuvidiš da ko prije i sada sam drag.
5 komentara za "Srno moja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.