(Foto: Privatna arhiva)

Čitavu noć slušam
trublja i trombona tras,
tvoju veličanstvenu glazbu
tvoj gromki gnjevni val;
hučnim notama silnim
Posejdon pučinu grli
slaveći taj vječiti krug.
Strašnim grlenim basom
udara zaglušujući takt
dok bljeskovi paraju nebo
orkanski vjetrovi jauču
kovitlajući oblake teške
kroz vrtlog Vilenjaka i zrak.

Uzdižeš se u visine
kao da su tvoje dubine male,
a pjenasto prekrivaš žale
i ne prestaješ plesati
taj šumni posmrtni marš.
U svom plimnom valu
razjareno obali hrliš
trgajući i mrveći u trenu
sve što ti na put stane
u zemaljski prvotni prah
i kao da bolnim krikom
zazivaš stvoritelja svoga dah.

A kad utihne tutnjava timpana
sunce nebom zazlati
plavet se obzorjem razlije,
a tvoj se pianissimo lelujavo širi
kao sjajan i skladan
modrolik životni san.