Poslije tridesetak godina
druženja s tim brzim strojem
samoća ti postade mana,
a piksel opsesivnim brojem.

Danonoćno dosta ti nije
kronično bolesne veze
zaboravljaš kako bješe prije
i kamo su nestale životne teze.

Vrijeme ti prolazi uza zaslon
svi poslovni znanci su u mejlu
sjedaš u svoj udobni naslon
prekrivena u plazma velu.

Ne čuješ više glas prijatelja
sve svodi se na virtualno
ostaješ čak i bez toplih želja
za nešto uživo ili stvarno.

Njihov je interes samo materija
za drugo nemaju volje nit’ sluha
u glavi im je tek sapunasta serija
dok ti želiš uroniti u dubinu duha.

Rijetka i neobična si biljka
ne izlaziš u šoping centre,
već se kao Neo-Amazonka
pripremaš za neke nove ere.