Skrila sam te u pjesmama svojim
Uvezala u korice duše
Ukrasila vrpcom srca svoga
Da ostaneš u njemu što duže.
Ako treba i dušu dati ću
Da te jesenje kiše ne isplaču
Da ti vjetar trag ne izbriše
Jer u tragu tvoje ime piše
Da ti mećave lik ne zalede
Snijegom bijelim iz sjećanja izblijede.
Skrila sam te u pjesmama svojim
Dok te harfe nebeske prate
Anđeli ti ime dozivaju
Barem snovi na tren da te vrate.
Skrila sam te u pjesmama svojim
Da te čitam u zvjezdanoj noći
I tješim se dok pod Lunom stojim
Da ćeš meni ti u susret doći.
Skrila sam te u pjesmama svojim
Jer, sjetim te se sve rjeđe i rjeđe
Skrila sam te u dubini duše
Da sjećanje u zaborav ne prijeđe.