Nije  li  prekasno

Danas je bremenito bešćutnošću olovno teško.Vrijeme se
valja u teškom tustom zraku. Umjesto žustrih koraka njišemo se između dva jada:
misliti ili ne misliti
Slabost nam  je neizvjesno te se tako i jedno i drugo čini besmisleno.
Prečesto se  uzdamo  u zvjezdoslovlje tražeći naznaku dobrog .
Rijetki se okreću sebi, suočavajući se s zloslutnjom koja prijeti odlučnosti.
A da zastanemo uzdahnemo i odahnemo , priznamo  istinu  istini  kako trujemo,
sakatimo i ništimo ljubav, zaboravljajući kako nas je ta  ljubav stvorila.
Navir  zalazu hrli putem prelazeći za vrijeme istovjetno  čujnom dodiru dlana o dlan .
Spoznamo li ipak sutra,   nije  li prekasno?