V.
prilaziš mi
točno označenim nacrtom
s namjerom da ogoliš
ovu dušu od vitraja
pod izlikom kako si privučen
spektrom boja koje isijava
ali
prije nego i riječ izustiš
dobro odvagni svako slovo
jer ćeš zapravo sebi
darovati
svoju izgubljenost
i beznađe
VI
kišu prizivam
ispucalih suhih usana
dlanove ispružene okrećem gore
zatvaram oči
zabacujem glavu unazad
izgovarajući molitvu
. . . Bože
blagoslovi me munjom
rascijepi gromom
jer ovaj Život
ne želim živjeti
VII
zraka sunca
prostrla se po postelji
na uzglavlju
gdje je tvoje tjelo snivalo
uz njeno
. . . nastoji je ugrijati
dok se ne sjetiš
vratiti
u okrilje zavičaja
doma
obitelji
i bračne postelje
VIII
snagom mislih
rodih bol
iznova
proživljavam ju cijelim bićem
trpim šutke
svakim djelićem tijela
jedino srcem
ne umijem
izdat će me
IX
kap
što mi licem klizi
ulovila je sunčevu zraku
spektar boja i toplinu
u želji
da ju ispari
prije nego ju netko
na licu mojem ugleda
i ismije
X.
prstohvat entuzijazma
kupila sam jutrom
kod prodavača novina
plativši ga logikom
impulsom volje i vjere
u potrazi za samo jednim
nadahnućem
pisanja molitve
za ljude
koji od šume
stablo ne vide
@Majino . .
– nastavak slijedi –
4 komentara za "Ciklus minijatura – Vitraji duše"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.