Kako da ikada dođem

do neba, do sedme veličine Tvoje!?

Kako da se uspnem uz strminu?

uz sklizavu goru suza, uz pupoljak spasa,

kada si prosuo sve te zvijezde

i zakrčio put pahuljama tame.

Kako da se uspnem u nebo,

kada je razdaljina između neba i zemlje

široka kao đavolje ždrijelo;

kako da se popnem uz izglodan konopac istine!?

Platno duše, zapinje u rašlje svemirskog prostranstva.

Kako da ikada dođem;

kako da se ikada uspnem do trona Čiste sile,

ako me guše krila pomahnitalih anđela?

Umnožio si im krila

i stvorio mnoštvo anđeoske monotonije

da im zvijezde budu dijamant žezla

i komad neba kraljevstvo laži.

Kako da doletim do prozora

čestita doma Tvog,

 ako mi put priječe jastrebovi i grabljivice?

Kako da se ikada uspnem do neba,

do sedme veličine Tvoje!?