Jednom

Kada se prepustim zagrljaju

Dame u crnom

Kada njena kosa

Odsijeće sve spone

Što me vežu za ovozemaljsko

Kada udahnem dah kraja

I s posljednjim izdicajem

Prestane moje putovanje

U noći kada će potamnjeti zvijezde

I mjesec skriti svoje lice

Osušit će se moje pero

Zanijemit će rijeći

Na putu izgovora

Zaustavljene na usnama

Utihnut će muze

Zaspat će moje pjesme

Uz mene

Pjesme dušom napisane

Tko će ih tada sakupiti

Tko će složiti u  korice

Sirotice moje

Da se ne izgube

Da se ne zaborave

Jednom ,kada odletim

Sa sjenama

Prijatelju, uzmi moje pjesme

Uzmi ih kao nejaku dječicu

Bez majke ostavljenu

Kao  ostavštinu

Čuvaj mi ih

Jer one su porod moj

Dio duše moje

One će te baš poput djece

Razveseliti ,zamisliti

Ali dovući tugu i sjetu u srce

Kroz njih ćeš ćuti moj glas

Upoznati moju nutrinu

Što se skrivala iza oklopa

Smijehom obasjanog

Tako istinski lažnog

Bolom zarobljenog

Smijehom za druge

I ja ću biti uz tebe