Tvoj osmijeh dušo više ne pomaže
osta pusta kula,otišle su straže
kraj spuštenog mosta srušena su vrata
nagorio kamen, nema niti tata.
Usamljena sjenka kulu obilazi
težak joj je korak, ruka kamen mazi
duga zlatna kosa iznad crnog plašta
varka tamne noći,stvarnost ili mašta.
Nestrpljivi vranac kopitom udara
daj, pođimo dalje od ovih utvara
negdje na tom putu iza crnih noći
čekaju nas jutra, do njih valja doći.
10 komentara za "Ruina"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.