Pišem pisma puna mučna jada
otkad više ne dišemo skupa;
s njima tješim svoju dušu sada
al’ u njoj osta tek praznina tupa.
Zar će te vratiti tinta na papiru
i kako da proljeće iznova dođe?
Nestadoše dani sreće kao u hiru
sa studenim pahuljama sve prođe.
S vremenom će slova izblijediti
zaboravljena u skrivenoj ladici;
a ja ću pored prozora još sjediti.
I gledat ću kako žure prolaznici,
ni trešnja me neće zadiviti cvatom;
čekat ću te, možda prođeš putom.
7 komentara za "Pisma tebi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.