Rano je jutro. Snijeg se cakli ispod uličnih lampi na -21. Nigdje žive duše, ni mačaka nema, iako je veljača prošla prije par sati.Mislim da ni mačkama nije stalo do ljubavnih igrica po ovoj hladnoći .
Trepavice su mi se zaledile, pa mi je ulično svjetlo izgledalo poput kaleidoskopa duginih boja. Umjetnošću hodanja po ledu, napokon stižem do željezničke. „Fino! Ovdje je tako ugodno toplo!“ Pliske peći su grijale visoke prostorije čekaonica,pa sam se ubrzo ugrijala. Dok sam se ja odmrzavala ,u susjednoj prostoriji blagajnik je glasno „vukao“ svoju kompoziciju. Pokucam ,ali on ne trza. „Gospodine, uskoro dolazi vlak, a ja trebam kartu !“ Malo glasnije sam ga dozvala I uspjela ga probuditi ,što se njemu očito ni malo nije svidjelo. „Izvolite?“ –promrmljao je još uvijek pospan i raščupan . “Jednu kartu bih molia”! Nakon sto sam mu objasnila odrediste,blagajnik mi je na jedvite jade dao kartu.Nekako mi se činilo da se tip baš ne snalazi na kompjutoru.Pošto sam platila,blagajnik je navukao onu zelenu zavjesu i nastavio vuči svoju kompoziciju.
Vlak je na sreću bio redovit. Zamislila sam topli kupe i 2 sata ugodnog putovanja na toplom po ovoj Sibirskoj hladnoći . Moje razočarenje je započelo ugledavši plavi šinobus. Ušavši, smjestila sam se nasuprot jednoj bakici do vrata umotanoj u deku. Pogledala sam ju malo iznenađeno,no baka je stara,slaba cirkulacija ,pa se valja utopliti. U mojoj nakani da skinem kaput i kapu ,baka me zaustavila.
„Nemoj, dijete! Ne skidaj se, smrznut ćeš se!Ostavi taj kaput na sebi ,ne griju !Evo ja putujem već treći dan za redom i sada nikamo bez deke, prvi dan sam se smrzla.“
Pogledah iznenađeno oko sebe. Iz toplih jakni virili su samo : crveni nosovi, Kape i pokoji čuperak kose.
„Uuuh!Ovo će biti veselo !“ Ugledavši zamrznuta prozorska stakla, shvatila sam što me očekuje ova 2 sata. Sjela sam na slobodno mjesto do prozora i promatrala ledenu čipku na staklu, van se nije vidjelo ništa. Pokušavala sam odlediti maleni krug kako bih se orijentirala ,ali bez uspjeha bilo je previše hladno. Sjetila sam se Lovrakovog Vlaka u snijegu i usprkos hladnoći nasmijala .
“Što bi Ljuban i Pero rekli na ovo danas ?“
Kroz ventilacije je puhao ledeni zrak po nogama. Pokušala sam micati prstima kako bih se ugrijala bar malo, ali uzalud.
„Karte, molim!“ -iznenadio me kondukter .
„Evo, samo sekundu!“ Izvadila sam kartu i pružila mu je . „Oprostite, pa zašto ne grijete? Ovdje je kao u ledenici!“Morala sam upitati ,dok su mi riječi izlazile poput ravnog boda na platnu, ispod igle stare Singerice, jer su mi zubi počeli cvokotati . Možda je čovjek pomislio da nekome šaljem poruku „Morseovim pismom.“
Kondukter me pogledao preko naočala, da bi mi odgovorio protupitanjem : „A zašto da grijemo kada se vrata ionako svaki čas otvaraju jer stanemo na svakoj stanici ?“
Odgovor me je šokirao,nisam znala što misliti ,što reći .
Smjestila sam se što sam udobnije znala i mogla i zebla slijedećih 90 minuta.
Nakon 2 puna sata vožnje u ledenici,izašla sam van na -21,isto kao i kod nas. Ova dva grada nisu željela iznevjeriti Vakulu , pa su ozbiljno shvatila „SIBIRSKU HLADNOĆU „.
Taksisti su bili parkirani ispred zgrade,a cijena taksija i tramvaja je ista,osim što vas taksi doveze na mjesto,pred vrata . Odlučila sam se naravno, za taksi . Toplina u autu me obuzela, počela sam drhtati. Prijazni taksist je započeo priču o hladnoći i zgražao se na moju priču o putovanju .
Nakon obavljenog posla, ponovo na željeznicu . Vlak je bio postavljen . Pronašla sam prazan kupe i sjela ne skidajući kaput sa sebe.
Bilo je prohladno,ali sam se uvjeravala da grom ne udara dva puta na isto mjesto ,te da uskoro krećemo, pa će biti toplo. Minute su prolazile,ali mi smo još uvijek stajali na mjestu. Ljudi su postajali sve uznemireniji ,te jedan drugog propitivali:“Što se dešava“. Odgovor nitko nije znao .
Nakon 45 minuta čekanja, dolazi kondukter i objavljuje „radosnu” vijest : „Oprostite, vlak u polasku kasni 60 minuta. Zbog zaleđenih kočnica ,lokomotiva je na popravku.“
„Isuse, samo mi je trebalo još ovo“! Zavapila sam od očaja i bijesa . „Još jedno smrzavanje!“
S:K:M