električno nebo u dlanu
podsmijehom odgovara
''nije vjera u naroda bitna
već čovjek što stoji nag
pred svojim sudom''

električno nebo čita
''do brod 'ošli''
nije precijenjen put ni većina
samo žene zbog kojih ginemo

u kavezu srama
ministarstvo straha
skriva oružje smaknuća
jedne ulice, njenog imena

rasulo je vremenska nepogoda
ostale nepodopštine glancaju
čizme što iz  blata izlaze

električno nebo u boji plamena cigarete
mi izgara, vrijeme naginje ka drugoj sferi
dok prostodušna prikaza '' to mogu biti i ja''
služi prolaznosti života

električno nebo, dijete i ja