Svake nedjelje, nakon jutarnjeg seksa,
s vješalice skidam crni pojas nevinosti
i maturalnu haljinu razdjevičenu u boku.
Krojačica je ušiva velikom, vatrenom mašnom,
rubeći grimizni tepih
kojim plešem opako dobar tango.
Mmm… Tange su jedan broj manje.
(Bit će ugodno sjediti u prvom redu

kazališta falusa.)
Usred operetnog uzdizanja istih,
sjetih se da sam u noćni trezor umjesto utrška
položila ponedjeljak, utorak, srijedu,
četvrtak, petak i subotu,
i da je sutra opet nedjelja.
Na šahovskom polju zauzimam poziciju
dobro mariniranog topovskog mesa.
Kanonada fašira mozak
prihvatljiv masama i rasadnicima embrija.
Dobro je.
Nedjelja je.
I Bog odmara.