Potaknuta ponašanjem pojedinaca i nerazumijevanjem prema osobama s ovim problemima,napisala sam ovu pjesmu. Takve osobe ne traže sažaljenje,one trebaju razumijevanje,prijateljsku ruku. Pojedinci će uzviknuti: “Pogledaj slijepca! ” Ili u razgovoru sa gluhom ili nagluhom osobom ,ponoviti svoju priču i na kraju ostaviti pogrdan komentar:” Ovaj je gluh k’o top”! Možda ste se susreli s takvim osobama? Jeste li prilagodili svoj govor gluhima,upozorili slijepog na stubu ispred njega,ili ste ih doslovno ignorirali?

Apeliram ovom porukom na sve, da razmislite i pružite svoju ruku takvoj osobi .

Uzalud pružaš ruke
Uzalud pokušavaš
Ući u taj poseban svijet
Razumjeti ga
Uzalud pokušavaš otvoriti vrata
Staklene kućice
Otajstva gluhih i slijepih
Kročiti njihovim stazama
Uzalud
Jer tvoje su boje
U prekrasnom spektru poslagane
Zvukovi skladaju prekrasnu simfoniju
A oni
Njima je jedina boja tama
U kojoj su pronašli svoj put
Osvijetljen snagom
I borbom
Njima je jedina glazba tišina
To je njihov svijet mira
Spokoja
Bez buke,galame,ptičjeg pjeva
Samo nijema, gluha tišina
Zato
Ne diraj u njihovo otajstvo
Pruži im ruku da te osjete
Stavi njihovu ruku na svoje srce
Podijeli ljubav s njima