Suze Ljubavi
Po srcu prebire kao po starom, lomnom klaviru
Poželi osamu, snatrenja, čeznutljivost u miru
Povijen u struku, rita se na lomači glasa uvijena
Ne bježi, ne posustaje, opet je noć crna razbijena
Strijela ispaljena, nosi na sebi melankoličnu kob
Nije bio Gospodara putnik-namjernik, njegov rob
Mogu li mu vjerovati carinici za drugu stranu bola
Kada ide samo močvarnom stranom staroga dola
Pokvareno grožđe skuplja mu se u koferu utjeha
Okreće se, pali sve za sobom, vidikovce grijeha
Vadi dalekozor zlatni, zlatni sat, zlatne tužne oči
Prati zvijer ranjenu koja mu umorno u pjesmu kroči
Vatra se širi gnjecavim stopama utabanim u papiru
Vjerovao je nekada davno, živjet će sa njom u miru
Nosio joj ruže i kristalne suze osušene, umrtvljene
Sanjao je Prvi Dah Ljepote, ugrize radosti i sjene
Ipak voli ju, u Ljubavi pada na postelju snenu i meku
Ako ga svi i napuste, ostave zbog nje. Suze neka teku!
5 komentara za "Suze Ljubavi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.