moj film

-Dobro jutro,draga! – Ena je začula glas što je do nje dopirao kroz zavjesu straha.
-Dobro jutro! –promucala je u namjeri da nastaviti svoj put .
-Stani!Moram te nešto upitati!-Ena je stala kao ukopana, strah od te žene ju je paralizirao.
-Poznaješ li ti Anu Jerić ?-pitanje je šokiralo Enu. Misli su joj radile sto na sat . –Zašto ju ta nepoznata žena pita ovako kasno za Anu? Od kuda njoj da ja poznajem Anu ?Stotinu pitanja se vrzmalo Eninom glavom dok su ju prodorne, crne oči promatrale.
-I? –postavila je kratko pitanje čudakinja – Poznaješ li Anu?
-Ne, ne, ne poznajem ja nikakvu Anu! Oprostite, moram doma, umorna sam ! Uostalom tko ste vi?
Ena je na trenutak pogledala u lokvu u koju je nehotice ugazila i napunila tenisicu vodom . Okrenula se kako bi čula staričin odgovor,no bila je sama, starica je nestala baš kao što se je i pojavila,iznenada.
Vrata groblja su bila širom otvorena, a Ena je trčeći projurila pored njih. Nisu joj više smetale lokve jer su joj noge ionako bile mokre. Utrčala je u dvorište i drhtavim rukama otključala vrata. Željka, njena cimerica je spavala u svojoj sobi . Zavirila je u sobu u kojoj je spavao njen sin,no i on je bio u svijetu snova. Od straha, Ena je popalila sva svjetla u kući. Natočila si je čašu hladnog mlijeka i krenula prema boravku. Odjednom, počela je drhtati toliko da joj je šalica pala na pod i razbila se. Željka je prestrašeno izjurila iz sobe .
-Ena, što se desilo ? Ženo Božja, pa ti si kao vapno bijela!Što ti se je dogodilo? Daj me nemoj plašiti!
Ena je prijateljici ispričala noćašnju zgodu nad kojom su se obje zamislile.
-Znaš, da te ne poznam, rekla bih da izmišljaš kako bi me prestrašila,ali kada te pogledam vidim da si ti prestrašena do kosti.
-Hm, baš me zanima kako je došla do Ane i to da tebe pita baš za nju? –Željka je uzaludno pokušavala povezati konce ove sulude priče. Zapalivši cigaretu promatrala je svoju prestrašenu prijateljicu.
-Ne znam, ni meni to nije jasno. Znam samo da sam se skamenila od straha. O,Bože, Željka, da si ju samo vidjela! Nešto ružnije ne možeš ni sanjati! Spomenuvši snove, Ena je odjednom zašutjela.
Odjednom je vidjela svoj posljednji san. Vidjela je istu crnu ženu kako ju veže konopima i vuče na groblje. Vidjela je i grob preko kojeg je ležala Ana, a na nadgrobnom spomeniku dvije slike žena mijenjale su svoja mjesta,poput neke slagalice. Željka je pokupila krhotine šalice i napravila Eni „zlatno mlijeko“ .

O, Bože! Ja sam tu ženu sanjala, već neko vrijeme ju vidim u snovima i stalno me želi ubiti .
Trebala si ju vidjeti,ružnije stvorenje ne možeš zamisliti ,a tek njene oči …-Ena nije dovršila rečenicu, jer se je ponovo počela tresti od straha
-Ena, hajde smiri se! Mora da je to neka Anina prijateljica ,a tebe je vidjela s njom pa te prepoznala.-Željka je pokušavala umiriti Enu,ali i samoj ništa nije bilo jasno.-Zašto bi starica u tri sata ujutro nekoga zaustavila i ispitivala o određenoj osobi? Ne, tu nema nikakve logike, niti veze sa vezom . Evo popij ovo toplo mlijeko sa kurkumom da te malo smiri, pa na spavanje.
-Mislim da mi nema spavanja, Željka,bojim se,strah me je previše da bih sklopila oči .
Eni se je spavalo, ali se je odupirala snu, bojeći se. Pred očima su joj se odvijali svi snovi i ovaj neobjašnjiv događaj.
-Ena, idi legni kraj malog i ostavi svjetlo upaljeno! –Željka ju je zabrinuto promatrala -hajde pomoći ću ti.
Željka je pomogla Eni da se smjesti u krevet pored Svena. Mališan je samo nešto promrmljao i zagrlivši majku nastavio spavati. Ona je ostala i zapalila cigaretu,razmišljajući o događaju. O,moj Bože, kakvo je ovo pak sranje ? Kaj nas nebu još strefilo?
Željka je sjedila još neko vrijeme i na kraju pošla u svoju sobu.

Ena je zaspala tek kada su prve zrake Sunca provirile kroz prozor i objesile se na ogradu balkona. Ni sama ne zna do kada bi spavala da ju nije probudila zvonjava na ulaznim vratima . Bio je to poštar, morala je potpisati preporučenu pošiljku sa suda. Napokon poziv za brakorazvodnu parnicu. Željela što prije okončati brak sa probisvijetom i kockarom koji je prokockao sve što su imali, pa na kraju i kuću.
Za Gorana se je udala mlada. Ona je radila kao profesorica, dok je on svaki mjesec mijenjao posao. Roditelji su joj pomogli kupiti kuću,koju je ona na svoju nesreću dala prepisati na supruga. Nije slutila ovakav kraj kada ga je upoznala, ali život ne pokaže odmah svoje zube.
S pozivom u ruci krenula je u kuhinju kako bi si skuhala kavu. Ta crna tekućina joj je bila prijeko potrebna . Na stolu je ugledala Željkinu poruku kako će odvesti Svena u školu . Ustala je i polako, s šalicom u ruci šetala boravkom. U njoj se je sve uskomešalo; sinoćnji događaj, ova parnica,njena budućnost i budućnost njenog sina. Bojala se je odluke oko skrbništva, jer i sud zna biti itekako nepravedan . U sebi se je molila za kraj ove agonije kroz koju je prolazila.

Odjednom je poskočila. Iz razmišljanja ju je prekinula zvonjava mobitela, bio je to njezin šef.
-Ena, oprostite što vas davim u slobodno vrijeme, ali imamo jedan veliki problem,pa bi trebali danas doći na posao od četiri do jedanaest. Imamo narudžbu za jedan hotel, a tek su mi ujutro javili. Pokušao sam dobiti Anku i Mariju, ali bezuspješno, nisu doma. Nadam se da vam nije problem zbog sina?
-Nije mi problem , nazvat ću prijateljicu i ona će pokupiti sina iz škole, a mi se vidimo u četiri. Ena se nije osjećala dobro,ali je znala da mora . Nije si mogla priuštiti da ostane bez dodatnih sati ili par kuna više na plaći. Istuširala se je i pripremila si tost. Nakon što je doručkovala,izvadila je namirnice i počela pripremati ručak. Zvonjava mobitela je bila uporna. Ena je brisala mokre ruke i ramenom pridržavala mobitel na uhu.
-Molim?-Ena je odmaknula telefon od uha, začuvši uzbuđeni glas svoje prijateljice.
-Dušo,jesam li te probudila ? Znaš, desilo mi se nešto strašno, nestala mi je Mija sa malenom . Mija je bila Anina perzijska mačka, koju je kao malenu uzela iz azila . Znaš da ona nikada nije nikamo izlazila iz kuće, a što je najčudnije , sve cvijeće mi je oko kuće pogaženo i pokidano, kao da je tornado protutnjao po njemu. Vjerujem da su psi, ali se bojim da nisu ubili moje mace! Pretražila sam sve uokolo i nema ih nigdje!Ne znam više gdje da ih tražim?
Ena je slušala prijateljicu, ali su joj se misli stalno vračale na sinoćnji događaj, nekako je osjećala povezanost među njima .
-Nemoj brinuti, vratit će se one, možda su se zavukle negdje i spavaju . –Ena je pokušala utješiti Anu, ali je sama postajala sve tjeskobnija.
-Ana, poznaš li ti možda neku staricu oko sedamdeset pet,osamdeset godina ? Nosi crni šešir širokog oboda i crni kaput visokog ovratnika .
-Ne, ne poznam! Jedina starica koju znam ovdje je baka Greta, a znaš i sama da ona nosi šareno kao djevojčica. Zašto me to pitaš? –Anu je začudilo Enino pitanje .

-Ma,ništa! Molim te,zaboravi !-Ena nije željela telefonski uznemiravati prijateljicu. Čuj, sutra sam slobodna i znaš što je prekosutra, pa se moram pripremiti. Dođi sutra do mene, pa ću ti sve potanko ispričati i naravno, povedi i dragog.
-Naravno, doći ću, samo moram prvo pronaći mačke ili dati oglas.

Pošto je završila sa ručkom, Ena se spremila za posao. Kosu je umotala u punđu, te navukla traperice i majicu . Obaveznu poruku je ostavila na stolu . Nikada nikuda nije otišla a da nije ostavila poruku Svenu i napisala koliko ga voli.
Sven je bio plavook, tamnokos i veseo dječačić . Naslijedio je majčine nježne crte lica. Sada je pohađao drugi razred osnovne škole, a Ena je bila ponosna na njega. Uzoran učenik sa odličnim ocjenama, bio je zaista ponos svojoj majci. Glazbeni je posebno volio,pa mu je majka kupila gitaru,koju je obožavao. Uz gitaru je svirao i klavir, pohađajući muzičku školu .

Ena je na posao krenula ranije,jer je željela naručiti tortu za Svena i Željku, jer su zajedno slavili rođendane pošto su rođeni na isti datum,a i poklone mora pronaći . Dvije godine kako žive kao cimerice, rođendani se slave zajedno.
Ena je voljela Željku. Ta tamnokosa i tamnooka djevojka, vesele naravi, pomogla joj je da život pokraj groblja bude udobniji i veseliji.

Nastavit će se…
S:K:M