Ne želim biti dio tamnoga kruga
jer svijet je ipak samo dopola sjena.
Svrha riječi za me sasvim je druga:
da prekinu gorak okus zla trena.

Je li svrha boli da se o njoj pjeva
ili se kroz bol nekog više voli?
Je li svrha tame da se bjesomučno slijeva
il’ po višem nalogu da se njome soli?

Zašto bih opjevala gorko srce tame
il’ prosipala tuge da se oko drugih pletu?
Bih li besciljno rime nizala same
ako snagu nemaju odagnati mi sjetu?

Ne želim glasne riječi koje samo ječe
nit’ one što k’o laž se vucaraju i klate,
kad postoje riječi, one riječi veće
s kojima mogu preletjet tamne sate.