Trošni pramac broda sada magle vuku

galebu na provi pocrnjelo krilo

horizont je blizu, vidim crnu luku

ne zna bijela ptica što se s nama zbilo.

**

Zašto crni žali, zašto crna voda

sve je tako mirno, bez glasa, bez riječi

i ta crna žena što po vodi hoda

čeka kad će brodić tu pučinu prijeći.

**

Horizont je blizu, žena pruža ruku

nestaje nam boje i misao nesta

zove nas u svoju tajanstvenu luku

zgusnulo se more poput žitkog tijesta.

**

Moj galeb na provi spustio je glavu

naše jedro visi, ne sluša kormilo

prvi puta čujem sad tišinu pravu

rukom pipam srce, ne osjećam bilo.

**

Zrak na sumpor smrdi, nesta miris soli

 more glasno šuti i val se ne pjeni

sve je tako mračno, još me život boli

nismo više bića, sad samo smo sjeni.