Kad samoća grije

Zora  čipka

ovješena o prozor

uporno traži budno lice

ono već podno ulice odmiče

vjetar mu  korak zapliće

ovratnik diže

bor

miruje

iza njega

cijela šuma

u šumi napušten  šator ciganski

u njemu  čini se duga

ma nije

to   ciganke u žurbi

suknje svoje zaboravile

 

 

5 komentara za "Kad samoća grije"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.