ogledalo veliko kristalno
u njemu se draga moja ogleda
bijelim cvijećem kosu je saplela
bijelom svilom tijelo pokrila
mog odraza u zrcalu nema
proklet usudom
lud od vremena
čemeran
prognan
od žudnje bolestan
sam i samotan
od puta prašan
memljiv i strašan
latice bijele sa cvijeća otkidam
Marija Juračić (Iz zbirke „Vlad i bijela draga“)
11 komentara za "To samo noć umire ( Za Valentinovo)"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.