Dok je tišina oko nas, ljubio sam te

U jecaju oslobođenje, teško nam pada

Minimalizam idiota, ne oslanjam se na zid

Ne mogu proći pored tebe a da te ne ugrizem

Za unutarnji mir, kroz kosu ti vjetrić mio piri

Gdje sam sada ja, ti u svakom slučaju lutaš

Gubiš dah, hvatam te oko struka, ne misli na jesen

Proljetni cvijet je u tebi, samo reci, spremna sam

Na sve, oči vezane, ruke prikladno onesposobljene

Nemoj nikada očajavati, sa tebe ližem med

Led ti se topi sa bedara, vrela si, čeznutljiva

Ponovo gubiš dah

Vrijeme je da krenem, vani grmi

Miruješ li u snu,

Početnici smo svaki puta

Kada se odajemo nagim tijelima.

Početnici smo, netko nas posmatra