Usidrilo se more Zemlji u krilu,
zašumile joj šume uspavanku snenu.
S plahim drhtajem u njezinu bilu
i nebo je zaronilo u srebrnu pjenu.
Rasule se zvijezde površinom vode,
kao da krijesnice po pučini plove,
ta malena svjetla beskeajem što brode
dok ih mreže jutra opet ne ulove.
A vjetar lutalica, već umoran do boli,
polako se uvukao lađi među jedra
i usnuo zagrljen mirisima soli,
Zemlju dok je ljubila tiha noć, vedra.
7 komentara za "Jadranski nokturno"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.