Kada posljednja zvijezda
Izađe na nebesku pozornicu
I zapleše u punom sjaju,
Dok zemlja spava prekrivena
Bijelim plaštem,
Kada budemo zajedno
U toploj sobi
Za blagdanskim stolom,
Sjetimo se…
Sjetimo se onih
Čije ručice zebu
Kao djevojčici sa šibicama
Čije oči ne gledaju
Raskoš božićnog stola
Čija oskudna odjeća
Obavija gladno tijelo.
Sjetimo se,
Odvojimo zalogaj za njih!
Odvojimo onu crvenu jabuku
Što danima stoji u zdjeli
I onu šalicu mlijeka
Što smo ju popili
Onako, reda radi.
Ne okrečimo glavu
Kada ugledamo
Da gladni prekapaju kontejnere
Za užeglom koricom kruha
Ili uvelim listom salate
Otimajući ju jedan drugome iz ruke.
Ne budimo licemjeri
Jer tko zna što nas sutra čeka!

Sjetimo se njih i otvorimo im svoja srca…

(Mi bacamo, a oni gladuju )