U katakombe moje ti donesi cvijeće
možda ga zavolim, možda mi se svidi
voštano, bijelo sa mirisom svijeće
odbija me zbilja, privlače prividi.
.
Ako želiš, mili, ti donesi stih
neka svoju glazbu sam u sebi svira
nesretan, moćan, tajanstven i tih
on je zalog duše, zalog našeg mira.
.
Donesi mi pticu slomljenoga krila
da joj rane vidam, da je ne dam svijetu
ona će mi pričat gdje je nekad bila
zašto su joj krila slomili u letu.
.
U katakombe moje ti dolaziš sam
Mjesec te prati svojom mračnom stranom
u tami srca sagorjet će plam
ljepotu riječi u usudu znanom.
4 komentara za "‘Katakombe poezije"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.