Ti uvijek sjajiš, noću i danju
Na usnama ruž, puder na licu
Uvijek u svom najboljem izdanju
Izlaziš da osvojiš ulicu.

Štiklama glasno pločnike bodeš
Vražje slatka, anđeoska slika
Dugo ostaješ i kada odeš
U mislima mnogih prolaznika.

Premazana kremama i šminkom
Možda sama kriješ neku patnju
Ali ne priznaj samoću nikom
Imaš moj pogled za stalnu pratnju.

Ja ostajem čovjek iza stakla
I susjed i običan voajer
Kojega bi ljubomora takla
Da te zagrli slučajni frajer.

Srce misliti nije u stanju
A moj razum je sad mutna voda
Ti uvijek sjajiš, noću i danju
Najljepša zvijezdo ženskog roda.