Na rasklimanom starom ormaru
u kući mog sretnog djetinjstva
tri dunje mirisne stoje
što staračka ih ruka
mog dragog oca gore stavi,

zaboravu i vremenu prkose
sjećaju one na godine davne
na jeseni raspjevane sretne
i bude uspomene nostalgične sjetne .
Na kolima seoskim starim
zreli je kukuruz kao zlatnici šuštao
na komušanje veselo društvo zvao.
U predvečerja sanjiva, topla
skupilo se društvo  cura i momaka
iz svih sokaka, komušaju ruke jure
pjevaju šaljive pjesme momci i cure .
Poljupci krišom među komušinom putuju
od bećarskih usana krišom poslani,
zavodljive osmjehe curetaka
poluspuštene trepavice skrivaju
od radoznalog svijeta starijih.
Dodiri slučajno se dese,
ili namjerno tko će znati
tijelo lagano treptaj strese
i ljubavi put svemira putuju.
Ah dunje moje sa starog ormara
kome ću vas poklanjati
kome pjesmu sa usana slati,
da se barem na trenutak vrati
ono vrijeme mladosti i raja
ja bih znala kome bih vas dala
kome mirise da date
da uspomene u snove mu svrate.

Ah sjećanja moja davna, stara
i tri dunje sa ormara.