www.znamje.org

Ljudi koji se bave novinarstvom dobro znaju da laž koja se dovoljno puta ponovi postaje istina.  Mark  Twaine je rekao da laž može obići pola svijeta prije nego istina navuče cipele.

Nikada nisam vjerovala u Jesenjinovo samoubojstvo. Zbog nedostatka činjenica i nemogućnosti pristupa istima, ovaj moj osvrt ne znači dokaze, on je samo razmišljanje, spekulacija, retrospektiva događanja, možda i samo želja da su se stvari drugačije odigrale.

Njegovo navodno, spektakularno samoubojstvo dogodilo se u noći između 27. i 28. prosinca 1925.

Prema službenom navodu u stanju snažne nervne rastrojenosti izvršio je trostruko samoubojstvo: presjecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja. Iz školskih programa i kasnijih tumačenja možete zaključiti da je ostavio oproštajno pismo u obliku pjesme koju je napisao svojom krvlju / Do viđenja, dragi../

                          .

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve
. Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
.

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije –
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

                            .

Pjesnik je, prema svjedočenju nekih poznanika, tog kobnog dana bio razdražljiv, neraspoložen. Sve se posložilo za  izvršavanje savršenog samoubojstva. Sve osim nekoliko činjenica za koje opet napominjem da su samo moja spekulacija, a ne i dokazi.

Nađena pjesma koja zamjenjuje oproštajno pismo nije napisana toga dana, nego dan ranije. Napisana je krvlju pjesnika jer, kako je sam izjavio prijateljima, nije imao tinte. Jednom izrečene stihove znao bi zaboraviti pa se snašao na taj način. Pjesmu je dao prijatelju, također pjesniku V Erlihu koji ju je stavio u džep i zaboravio ju pročitati. Po svome sadržaju pjesma upućuje na samoubojstvo, ali sjetimo se da se radi o pjesniku koji je više puta pisao o smrti, prolaznosti i da je bio snažno sklon imaginaciji. U ciklusu Ana Snegina naći ćemo mnogo stihova u kojima je vidljivo kako pjesnik doživljava tadašnji ruski režim.

                                .

“Pa neka padnem u sipinu bijelu

neka se nađem naglavačke u snijegu…

ova će pjesma biti opijelo

mojem umorstvu, na obližnjem brijegu.

                                      .

Danas se otvaraju  državni arhivi i mnogi dokumenti izlaze na svjetlo dana. Vitalij  Bezrukov, pisac i redatelj,  tvrdi da su dokumenti o pjesnikovom samoubojstvu lažirani i da je Jesenjin još jedna žrtva Staljinovog režima. Prije svega, nitko od svjedoka nije vidio obješenog pjesnika. U praksi se  nemoguće objesiti o glatku cijev parnog grijanja konopcem na kojem nema omče.

Policijski poručnik Hlistalov dobio je anonimno pismo s fotografijom mrtvog
pjesnika . Na Jesenjinovoj glavi vidi se udubljenje koje bi moglo biti od udarca. Dakle, vjerojatno ga je netko prvo ubio udarcem u glavu, ili čak metkom. Na fotografiji se vidi tamna mrlja ispod oka koja bi mogla biti od metka. Bezrukov, nakon petnaestogodišnje istrage, tvrdi da su pjesnika prvo ubili, a zatim objesili. Jedan od dokaza je neprirodno savijena pjesnikova ruka na fotografiji.  Ruke obješenog uvijek vise niz tijelo. Zbog svih ovih tvrdnji, želim vjerovati da moj omiljeni pjesnik niti u najtežim danima svoga života nije pljunuo na život.

Tajna smrti Sergeja Jesenjina (Wie starb Sergei Jessenin)

Marija Juračić, prof.