Osluškuješ noć. Svu zavijenu u crno.
Na balkonu pustom, u idili zvijezda
tu i tamo zagrakće vrana sumorno
s obližnjeg stabla, iz visoka gnijezda.
Ah, u tvom životu nema više dana
ostale su tek duge, pljesnive noći
od svega što si htjela bijela solana
uvelih suza cvjetalih u samoći.
Zaboravljena tamo na suru sprudu
isušena jugom poput smilja travke
što miriše ostavljajuć sve u čudu.
U tišini praznoj, u šutnji kolijevke
skamenjena klečiš u svome usudu
samo tvoje oči žare k’o žeravke.
15 komentara za "Idila tišine"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.