Janku Poliću Kamovu (1886. – 1910.)
Ti pobjeći htjede, al’ želje se drobe
za tobom gmiže strašan hršum tvoj,
te halje svete prepune tjeskobe
u njima ćutiš samo siromaha znoj.
U grudima nosiš suzu bludnice
što ove noći točiš u moj bokal
gordo ti srce puklo od boljetice
prostireš ga golog na ovaj astal.
Pojavi se Muza na tom bakanalu
suza joj kanu u čemernu čašu
stinula topla kap nalik kristalu
isplakah teški martirij u Očenašu.
Ponoć davno otkuca dobnik…
I zanavijek dahne u Slobodu
taj veliki Čovjek, istinski Pjesnik,
za njim osta krik čitavome rodu.
4 komentara za "Noćni bakanal"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.