Ja nisam više ona od jučer
što je besciljno sijala tugu kolodvorima
glave pognute pod teretom životarenja,
očiju zamagljenih od suza i nesanice
i bezbrojnih pitanja Bogu ,zašto?
Nisam ona od jučer što mrvice ljubavi
kao prosjak na uglu ulice prosi,
u čijoj kosi zaustavlja se vjetar
pa nemirima misli poji
um pretijesan za brige
bezosjećajnost i malodušnost sije
dok u duši sve kipi i vrije .
Danas ja sam tijelom posve ista
ali duhom radost lista
u plavom  oku nada cakli se i blista ,
ponosno podignuta ramena pozdravljaju dan.
Ljubavlju i nježnošću opijena
zahvalna za svaki dan i čaroban san
misli uređene prave vrijednosti cijene
osmjehe darujem i srce na dlanu
samo sa jednom željom
da svakom jutra odom radosti osvanu.
Oni koji su me dobro znali
i u dušu mi se zagledali
znati će da ponovo sam tu
prijatelju  pružiti  ruku i utjehu.