Iz pera ti je pravednost potekla, o. ženo nesretna!
Tuga se iz tinte izlila, o, ženo nesretna!
Košmar ti se umom razlijevao
dok si drhtavom rukom pisala, o, ženo nesretna!
Mnogo si dala, a premalo zuzvrat dobila
nježnosti gladna, ljubavi žedna, o, ženo nesretna!
Ogriješili su se o tebe
nepravdu i zlo ti nanijeli, o, ženo nesretna!
Vodom si njihov grijeh željela isprati
U vodi skončati, svoj život dati, o, ženo nesretna!
S kamenjem na duši, s kamenjem u džepu
Rijeka ti je tihi dom postala, o, ženo nesretna!
04/04/2022 at 3:24 pm Permalink
Tragično. Malo sam googlao.
Virginia Woolf napunila je džepove svojega kaputa kamenjem i skočila u rijeku. Tada je imala 59 godina.
04/04/2022 at 4:21 pm Permalink
Nisam to znao Lave, pa razmišljam o veličini kaputa, džepova i kamenja…
Napisao sam pjesmu “Bunar tišine”, u njoj spominjem džepove u kojima zvecka kamenje, ali figurativno su za grijehe…
Eto, ni na kraj pameti mi nije bilo da bi itko napunio džepove kamenjem i skočio u rijeku…
🍷🍷👍
04/04/2022 at 4:28 pm Permalink
Lave, drago mi je da sam te potakla na istraživanje.Da.Radi se o Virginiji Wolf Pozdravljam te🙂
04/04/2022 at 4:30 pm Permalink
Milane, Virginia je to učinila. Nisam ni ja znala, ali znatiželja otvara mnoga vrata 😉Lp