Jesen je u duši mi

Maglovita, siva,

Oblacima obrubljena.

Nestalo je sunce ispod vjeđa umornih.

*

Teški oblaci nad glavom

Pritišću  sparinom.

Kiše odavno plaču u nutrini

Razlijevajući gorčinu krvotokom.

*

U skutima haljine jesenje

Skrivena čežnja samuje.

Godine nevoljne kosti glođu

Donoseći tjeskobu i nemir.

*

Ogoljele su grane sreće…

Samotna se breza pod prstima vjetra uvija.

Milovanje besmrtnika i zemaljske nježnosti-

Gruba ljubavna igra, popunjava sliku,

Dodaje izgubljene puzzle mat boja ! 

*

Razderani skuti boje još privlače

I pjesmu vjetrova-samotnih vukova

Dok ječi pjesma njihova,

Pjesma jesenjih duhova.

*

Razgrćem staze zarasle

Lišće dok ih prekriva

Predajem se jeseni

Jer venu dani u meni

Nestaju u plesu vjetra

I odlaze u nepovrat .

SUZANA MARIĆ