23 srpnja 2022
Autor: Marija
Kategorija: Ljubavna
Ja nemam s kime razmijeniti riječi
iz noćne more nitko me ne budi
moja ljubav kraj mene ne spava
nit’ mi prstom usne ocrtava.
.
Pod pustim nebom stojim sama, bosa
lijevaju kiše, brišu suze s lica
stisnuto grlo ne ispušta stih
kamen je tako samotan i tih.
.
U vrtu našem još njegujem cvijeće
jedino njega tebi mogu dati
do dana onog kad će ime moje
uz ime tvoje na kamenu sjati.
.
Što te sprječava iz tajnih dubina
da znak pošalješ, da znam da te ima?
Sve više mislim da ničega nema
da život kratak tek varke sprema.
.
Tekst: Marija Juračić
Slika: Ljiljana Stjelja
24/07/2022 at 8:04 pm Permalink
“Ja nemam s kime razmijeniti riječi
iz noćne more nitko me ne budi
moja ljubav kraj mene ne spava
nit’ mi prstom usne ocrtava.”
Ganule su me ove riječi.