Poželjeh zlatnu ribicu
Da mi ispuni pokoju željicu
Ne želim zlato i bisere
Druge su moje namjere.
U potoku ribica plovila
Rukom sam je ulovila
Zagledavši se u oči njene
Poželjeh da si kraj mene.
To je prva želja bila
Nije mi se ostvarila.
U ruci se riba smije
Ja još imam želje dvije
Pa poželjeh usne tvoje
S mojima da se spoje .
To je druga želja bila
Nije mi se ostvarila.
Gledam ribu, sva se sjaji
Fale tvoji zagrljaji
Okušat ću opet sreću
Poželjet ću želju treću.
Sve je isto kao prije
Ostvarila se ni treća nije.
Uzalud riba što se sjaji
Fale dalje zagrljaji
Nit’ me ljube usne tvoje
Ne dozivaš ime moje.
Pustih ribu ja u vodu
Želje sa njom neka odu.
Ne vjerujem ribi više
Srce želje neka briše.
Jer stvari ovako stoje:
Takve ribe ne postoje !
SUZANA MARIĆ
18/08/2022 at 6:34 pm Permalink
Ha,ha, baš simpa pjesma. Negdje sam pročitala da zlatne ribice mogu doživjeti 40 godina.. tko zna za kaj su još sposobne….vele da mogu hibernirati pa možda ista još koji puta navrati…:).. tko zna, možda neke druge želje budu ispunjene….Pozdrav, Suzana!
19/08/2022 at 4:12 pm Permalink
Ako sljedeći puta ne ispuni sve želje, ide na roštilj 😂 Hvala ti na pažnji i komentaru, Koko 🌹♥
20/08/2022 at 2:36 pm Permalink
Super pjesmica, Suzana. Ispunit će ti želje, pusti zlatnu ribicu na slobodu, a ne na gradele. Strpljen – spašen.
Lp 🙂
20/08/2022 at 7:34 pm Permalink
Ne bih ju ni lovila, Kate. Volim životinje, ali mi je ribicu žao gledati u onoj tegli. Imala sam doslovno zoološki vrt doma, razne vrste papiga, zebe, japanske galebe, pa mačke, pse zamorce, hrčke i sve domaće. Ribe sam imala vani u umjetnom ribnjaku , ali na žalost niti jednu zlatnu 🙂