Pjeva li ptica drhtavih krila
u stablu na vrhu planine
slušaj je
kao šum mora koje čuješ
po sjećanju slišaj ga
cvjeta miris što ispod zvijezda
tek proklijava upijaj ga
oboružaj se ljepotama
galopom će te preteći
i ne dotaknuti sjeta
nedodirnuto ostat će
sve u srcu pjesme
17/09/2022 at 2:45 pm Permalink
Ako opušteni aktiviramo čula, upijemo lijepo (a toliko je lijepog što nas okružuje) što čujemo, vidimo, zapisano u našim mislima sigurno će pomoći odagnati tugu. Lijepa pjesma koja o tome i govori. Pozdrav! 🙂
17/09/2022 at 7:30 pm Permalink
zahvaljujem na komentaru ,veseli me
pozdrav
19/09/2022 at 10:53 am Permalink
Da , Bobo , uvijek ponovo rado citam tvoju poeziju koja mnogo govori u malo rijeci , sta ja ne uspijevam …rijetko kad !
Ta sjeta …