Posusta li ljubav kada mladost prođe
Ili bude jača al’ se priznat boji,
Zavidi li itko, da joj kraj ne dođe
Pa si tako dane u sumnjama broji?
.
Poklekne li sreća ako duže traje
Gledajući osmjeh što blista na licu?
Možda čak pomisli da previše daje
Pa se krišom stopi u suznu kapljicu.
.
Gasi li se vatra što mladošću plamti
Tek sjećanjem bljesne nestala ljepota,
Da l’ je ljubav svjesna, da l’ može da pamti
Da je od sveg ljepša u srcu dobrota.
.
Popusti li nježnost u r’ječima, djelu
Pa nam samo t’jela tek rutina takne
Kad poljubac već je, višak drugom t’jelu
Pa glavom u stranu taj poljubac makne.
.
Klone li nam duša kad nam t’jelo vene
Kad ne može više kao nekad cvasti,
Kad ne može strasno krv teći kroz vene
Bliže li se kraju sve životne slasti?
.
Sklopi li se oko kada sve to vidi
Kada shvati da je sve to samo kliše,
Onaj tko ostari neka se ne stidi
Nek’ ispusti suzu koja tugu briše.
.
Ustane tad ljubav i zamoli oprost
A i sreća svoje tamne misli briše,
Ipak je sve lijepo i mladost i starost
Ali mladost prođe, starost mudrost piše.
Copyright (C) autor: Đurđica Brčić
04/11/2022 at 5:56 am Permalink
Zanimljiva razmišljanja o ljubavi.
05/11/2022 at 3:37 am Permalink
Svako životno doba daje nešto lijepo. Dobar, tečan stih.
05/11/2022 at 5:08 pm Permalink
Marija, Mihaela, hvala na čitanju i komentaru.
05/11/2022 at 7:53 pm Permalink
Đurđice, lijepo i zanimljivo.
“Ipak je sve lijepo i mladost i starost
Ali mladost prođe, starost mudrost piše.”
Lp!
08/11/2022 at 10:23 pm Permalink
Hvala ti Katarina, da na kraju je sve lijepo. Kada dobro razmislimo cijeli je život lijep ako ne za ništa a ono zato što je život. Lijep ti pozdrav.