Izgubila sam te
negdje na putu
gdje jutro obznanjuje
istinu
skrivenu iza nejasnih riječi
koje izbrisao bi maglom
Shvatila
da tvoje ruke nikada neće
prigrliti naš život
začet mojim rađanjem
u tvojim mislima
Nedovoljno dobra
za dnevne berbe sreće,
dostatna
samo za pijanstvo od kiša
tvojih oblaka
Zvjezdani svijet
u tvom pogledu
davno je izgubljen
u tami one ulice,
u tišini kuće
gdje sam ostavila
bizarni privid o
ustoličenoj ljubavi
koja me nikada
od tvog srca
dotakla nije
25/11/2022 at 5:23 pm Permalink
Teško je onom tko voli, a voljen nije. Teška tema , ali pjesma dira svojim emocijama nutrinu duše. Pozdravljam te, Koko 🌹
25/11/2022 at 6:47 pm Permalink
Koko, žalosno, a opet lijepo. Da, često se u životu dogodi da se u nekoga razočaramo, ali pitam se je li nas on/ona razočara ili smo bili previše nerealni u stvaranju slike, tj. karaktera te osobe. Pridodali smo joj vrijednosti koje nema i nije u stanju imati. No, u svakom slučaju ne znaju što gube jer nisu si dali šansu da nekoga stvarno upoznaju.
Lp.
26/11/2022 at 12:08 pm Permalink
Slažem se s Katarininim komentarom. Bizarni privid voljenja.
26/11/2022 at 5:37 pm Permalink
Da , zaista bizaran ! Da sam znala ne bih ni dan patila zbog ljubavi !
Krasna poezija !
26/11/2022 at 9:39 pm Permalink
Zahvaljujem svima na pažnji i komentaru.
27/11/2022 at 1:36 am Permalink
Sve ljubavi su iste, a sve tuge različite…
Kad bi se ljubav dala opipati, okusiti, čuti, vidjeti ili omirisati, više se ne bi zvala ljubav.
A ljudi baš uporno svojim čulima procjenjuju ljubav.
Lp!
🍷🍷
27/11/2022 at 4:29 pm Permalink
Svaki stih ima značaj, svaki govori pespogovornu činjenicu.
” dostatna
samo za pijanstvo od kiša
tvojih oblaka”